Pop pjevačica Ivana Popović dane u izolaciji provodi sa svojom porodicom, trudeći se da svakodnevno osmisli interesante sadržaje sa svojim ukućanima. Pjevačica ističe da ni u težim situacijama nije gubila optimizam, te se nada da će se i ova situacija uskoro popraviti.

- Ovo sad je više stvar samodiscipline, naravno za nas koji nismo zaraženi, a za sad se svi moji bližnji odlično snalaze, i razumno ponašaju. Uz sve to, imamo dosta da učimo, kao i ranije, ovih dana samo već bolje uhodani sa online nastavom za moje dvoje djece. Zabave nam nikad nije falilo, a tu je i moja bašta i voćnjak kao izolacija br. 2. Tu smo najsrećniji.

Ono što je najvažnije u ovom trenutku boravka kod kuće je kako kaže, dobra organizacija.

- Ima dosta da se uči, svira, jer djeca idu i u muzičku školu, radi se i od kuće, uglavnom stanje je prihvaćeno kao privremeno, i dok traje traje. Važno je da postoje planovi i organizacija čak i u skučenom prostoru. Ono što nas liječi, je složnost u ovoj situaciji, i povremeni odlasci do voćnjaka i bašte gdje svi uzivamo u radu, a djeca ponažu i igraju se.

Ivana priznaje da kod njih nema panike, ni straha, samo oprez I disciplina.

- Kod nas se to iz više nekih starih razloga poštuje, takav stav postoji odavno. Tako da nam ovo nije teško palo, pa da sad ima bilo ko bilo kakav paničan nastup, ili napad straha.. Ne, dobro smo, što i drugima želimo.

Iako se zbog organizacije I priprema sa djecom na novonastalu situaciju nije mnogo bavila muzikom, ističe da će I to doći brzo na red.

- Moji planovi i ideju rastu spontano, stvaraju se usput, važno mi je da ja to negdje zapišem i nakon toga razvijam ideju do kraja ako smatram da je odlična.

Ivana ističe da upravo svojim primjerom pidržavanja svih mjera nadležnih institucija želi da pošalje poruku kako se treba nositi I ponašati u teškim situacijama.

- Ne mislim tu na pjevanje i razonodu, već da zaista ostanemo oprezni, disviplinovani, ta navika ce donijeti koristi ako nista drugo, shtvatili smo već da mnogo toga možemo u četiri zida i bez kafana i raskalašnog dokonog života. Pa zdravstveni radnici su najsrećniji kad se ljudi drže podalje, i ne izazivaju đavola, zbog nekakve nevjerice, bunta, i gluposti. Neke od njih lično poznajem, ili su mi bliski rođaci, iskreno im se divim, a inače tu struku posebno cijenim. Tako da,ljudi zaista ne bi trebali da im otežavaju život, posao, i sav ovaj period kad su nam oni jedina sigurna luka poslije našeg doma.

Svejedoci smo da su se mnogi u ovoj situaciji ponijeli neodgovorno, nepoštujući savjete struke, a Ivana na sve to kaže:

- Nemam adekvatan komentar za ono što mislim. Vejrovatno zato što me to i ljuti, a ne iznenađuje istovremeno. Više me nervira to što smo oguglali na sve, pa nam je svačije ponašanje propraćeno ili slijeganjem ramena i slično, ili sklanjanjem pogleda, jer je bolje da se ne miješamo. Za promjenu svijesti i savjesti trebaju radikalne promjene. I pošto ovo jeste radikalan momenat, očekujem i da neka korist ispadne iz svega ovoga.

Ivana otkriva I kakve savjete i priče razmenjuje sa kolegama i prijateljima ovih dana.

- Uglavnom sam na vezi sa prijateljima iz Nikšića, kod njih se tek sad zahuktava. Pa ima svega, i šale, zezanja. Ali i problema, problemčića... Vidjećemo. Mislim da ovo kod nas nije ni blizu vrhunca. A onda će se na muci poznati junaci.

Ona se nada i da ćemo svi iz ove situacije izvući neku pouku.

- Svaka ovako velika problematična situacija bi trebala neki nauk da ostavi. Mene brine to što je u nauci sve manje vičnih ljudi, a ostaje sve više onih što sliježu ramenima i okreću glave... ili jednostavno odu na kafu i zaborave. Baš mnogo toga zaboravljamo. Tako da mislim, evo ovo,što bi naš narod rekao, „mrka kapa”.

A.Š.

Foto:Luka Zeković

---